Riječ idgām (إدغام) u arapskom jeziku znači: umetanje, uklapanje, jednačenje, asimilacija, stezanje, kontrakcija, udvajanje, geminacija...فلاَ يُسْرِف فِّــي الْقَتْلِ إِنَّهُ كَانَ مَنْصُوراً
Primjećujemo da je u nevedenom primjeru harf ف sakin na kraju jedne riječi došao ispred istog harfa sa kesrom (vokalom i) koji se nalazi na početku druge riječi. U ovom slučaju prvi harf ف se asimilira u drugi i uči se kao da se radi o jednom harfu sa kratkim vokalom koji je u isto vrijeme i geminiziran (sa tešdidom.)
Kao drugi primjer navodimo dio 60. ajeta sure El-Beqare u kojem dolazi do asimilacije harfa ب:
وَإِذِ اسْتَسْقَى مُوسَى لِقَوْمِهِ فَقُلْنَا اضْرِب بِّــعَـصَاكَ الْحَجَرَ فَانْفَجَرَتْ مِنْهُ اثْنَتَا عَشْرَةَ عَيْنًا
Kao što je vidljivo i navedenih primjera, u ovom slučaju asimiliraju se dva potpuno ista konsonanta. U praktičnoj primjeni to znači da će idgam mutemasilejn - إدغام متماثلين (idgam mutemasilejn - mislejn) biti kada u jednoj ili dvije riječi dođu jedan do drugog isti konsonanti, s tim da prvi bude sakin a drugi s vokalom (muteharrik).
U ovim i sličnim primjerima svi imami kira'eta koriste potpuni idgam, jer su glasovi isti i po ishodištima i po glasovnim svojstvima.
b) Da su dva konsonanta bliski po mjestu artikulacije i, u isto vrijeme, imaju i neke druge zajedničke osobine (تقارب).
U toku praktične primjene, ova vrsta asimilacije koja se naziva idgam muteqaribejn (إدغام متقاربين) će biti kada se nađu jedan do drugog konsonanti bliski po ishodištima, a i sa nekim drugim zajedničkim karakteristikama, s tim da prvi bude sakin, a drugi vokaliziran.
Konsonanti koji pripadaju ovoj vrsti asimilacije su:
ق ك
ل ر
Primjer ovog pravila nalazimo u 20. ajetu sure El-Murselat, i to za slučaj kada se jedan do drugog nađu dva harfa koji su bliski po ishodištima i nemaju nekih drugih zajedničkih karakteristika (harfovi ك i ق):
أَلَمْ نَخْـلُـقكُّـم مِّن مَّاء مَّهِينٍ
U navedenom primjeru moguća je potpuna i nepotpuna asimilacija.
Što se tiče slučaja kada jedan do drugog dođu harfovi koji nemaju isto ishodište ali imaju zajednička neka druga svojstva (harfovi ر i ل), onda se radi o potpunoj asimilaciji, poput primjera u 114 ajetu sure Ta-Ha:
وَقُـل رَّبِّ زِدْنِي عِلْماً
Prema rivajetu Hafsa, izuzetak od ovog pravila su riječi: بَلْ رَانَ (El-Mutaffifin, 14.) U ovom slučaju Hafs primjenjuje sektu (specifičan oblik i način pauzalne forme, odnosno to je trenutačno prekidanje glasa, uz zadržavanje daha, s ciljem da se nastavi učenje, a to vremenski traje kraće od pauzalne forme):
كَلَّا بَلْ رَانَ عَلَى قُلُوبِهِم مَّا كَانُوا يَكْسِبُونَ
Kada su dva harfa bliska i po ishodištu i imaju neka druga zajednička svojstva, poput harfova ن i ل, također dolazi do asimilacije, poput primjera (El-Beqare, 12.):
أَلآ إِنَّهُمْ هُمُ الْمُفْسِدُونَ وَلَـكِن لاَّ يَشْعُرُونَ
Kod ove vrste asimilacije (idgam bi gajri gunne - إدغام بغير غنة), harfovi nun sakin (نْ) i tenwin se u potpunosti asimiliraju s konsonantima koji poslije njih dolazi, a to su ل (kao u navedenom primjeru) i ر.
c) Da su glasovi srodni po mjestu artikulacije, ali ne moraju imati i drugih zajedničkih karakteristika (تجانس).
Idgam mutedžanisejn (إدغام متجانسين) će biti kada dođu jedan do drugog konsonanti koji pripadaju istom ishodištu, a imaju različite akustičke osobine, uz uslov da prvi bude sakin, a drugi vokaliziran, poput harfova ت i د.
Kao primjer ove vrste idgama navodimo dio 89. ajeta sure Junus:
قَالَ قَدْ أُجِيبـَت دَّعْوَتُكُمَا
Prema Hafsovom kira'etu, srodni konsonanti se svrstavaju u tri skupine:
ت د ط
ث ذ ظ
ب م
Naš ravija asimilira glasove samo u okviru iste skupine, naprimjer:
وَدَّت طَّآئِفَةٌ
إِذ ظَّلَمُوا
أُجِيبَت دَّعْوَتُكُمَا
Ravija Hafs asimilira srodne konsonante i u sljedećim primjerima:
لَقَد تَّرَكْنَا
أحّطتُ
U posljednjem slučaju (أَحَطتُ) konsonant ط djelimično gubi velarnost (إطباق) kao jedno od svojih svojstava, pa se zato ovaj način asmilacije zove إدغام ناقص.
Asimilacija srodnih glasova moguća je radi bliskosti ishodišta i specifičnosti njihovih akustičkih svojstava po kojima se prepoznaju.
