U primjeni ili nemogućnosti primjene asimilacije glasova prema njihovoj srodnosti i bliskosti, osim konsonanata, veliku ulogu imaju i vokali i sukun. S obzirom na njihove pozicije, asimilacija glasova (إدغام) u tedžvidskoj literaturi je klasificirana na: a) Idgam kebir (إدغام كبير) i
b) Idgam sagir (إدغام صغير).
Pod izrazom idgam kebir misli se na asimilaciju dva harfa, oba vokalizirana, nakon čega postaju jedan geminiziran harf (sa tešdidom). Rivajet Hafsa ibn Sulejmana ibn Mugire el-Esedija el-Kufijja, prema kojem uče i muslimani Bosne i Hercegovine, ne sadrži primjere ove vrste asimilacije glasova. U ovom kontekstu se ipak mogu navesti neke riječi koje u osnovi imaju dva harfa koji su isti po mjestu artikulacije i ostalim glasovnim osobinama (idgam mutemasilejn), zbog čega je došlo do određenih transformacija.
Primjera radi, u 11. ajetu sure Jusuf se kaže:
قَالُواْ يَا أَبَانَا مَا لَكَ لاَ تَأْمَـنَّـا عَلَى يُوسُفَ وَإِنَّا لَهُ لَنَاصِحُونَ
Osnova izraza لاَ تَأْمَـنَّـا jeste تَأْمَنُـنَا. U navedenom primjeru dolazi do asimilacije dva harfa ن, nakon čega izraz ima formu لاَ تَأْمَـنَّـا, a prilikom artikulacije idgama u ovoj riječi primjenjuje se pravilo i š m a m (إشمام).
Više... Upiši novi komentar
Tedžvid
