(Komentar 49. ajeta sure El-'Ankebut)
„A to su ajeti jasni, u prsima su onih kojima je znanje dato.“
Ni jedna knjiga do danas nije toliko prepisivana, proučavana, učena napamet, niti prevođena na sve relevantne svjetske jezike kao Kur’an časni. Ni jedna u tolikoj mjeri ne izaziva divljenje, ne pobuđuje želju za stalnim vraćanjem, niti smiruje ljudska srca i ima iscjeljiteljsku moć, poput Kur’ana.
Budući da se u Kur’anu i sunnetu insistira na učenju i proučavanju Allahove Knjige i da se za to obećavaju velike nagrade, nije ni čudo što su se muslimani, od početka njegovog objavljivanja pa sve do nasih dana, družili s Kur’anom. Kur’an kao glavni izvor iz kojeg se crpe propisi koji reguliraju ponašanje ljudi iz svih domena njihovog života, mora biti sačuvan u formi u kakvoj je objavljen. Radi toga Allah Uzvišeni je zagarantovao njegovo čuvanje, pravilno učenje i razumijevanje. Zahvaljujući ovoj činjenici posljednja Allahova, dž.š., objava nije doživjela sudbinu ranijih objava čije je čuvanje Uzvišeni prepustio ljudima.
U prošlom broju obraćanju govorili smo o oblicima božanskog bdijenja nad Kur’anom kojom prilikom smo spomenuli da je i hifz (učenje napamet) jedan od tih oblika.
Hadis kudsi “Ja sam ti objavio Knjigu koju voda ne može saprati” (Muslim), većina islamskih učenjaka komentira na način “da to nije knjiga koja se čuva samo na listovima hartije, koja je podložna brisanju i nestajanju, već je to Knjiga koja je pohranjena u srca i memorije hafiza koji je čuvaju. U prilog ovome ide ajet u kojem se kaže:
„A to su ajeti jasni, u prsima su onih kojima je znanje dato.“ (El-Ankebut, 49.)
To je jedna od osobenosti, blagodati i prednosti ummeta Pejgamberovog, s.a.v.s., nad sljedbenicima ostalih poslanika što je Uzvišeni u srca nekih sljedbenika pohranio Njegov govor, a prsa njihova učinio mushafima Njegove Knjige. Njihova druga odlika nad ostalima je i ta, što im je On olakšao put do tih počasti rekavši:
“Mi smo Kur’an olakšali za pamćenje, pa ima li ko da pouku primi” (El-Kamer, 17.)
“Ima li ko da iskreno započne učiti Kur’an, pa da ga pomognemo”, kako navodi imam El-Kurtubi u svom tefsiru tumačeći ovaj ajet.
Odnos ashaba prema pamćenju Kur’ana
Imajući u vidu rečeno, sasvim je razumljivo da su ashabi, Allah bio zadovoljan s njima, kao gorljivi sljedbenici Poslanika, s.a.v.s., poklanjali veliku pažnju učenju, poučavanju i pamćenju Kur’ana. Oni su se međusobno natjecali ko će više naučiti Kur’ana napamet i na tom putu su podsticali i svoju djecu. To razumijemo iz jedne predaje koju prenosi Abdullah bin Abbas, r.a., a u kojoj stoji: “Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio, ja sam imao deset godina i već sam znao El-Muhkem.” Neko ga je upitao: ‘A šta je to El-Muhkem? Rekao je: ‘To je El-Mufessal, (tj. znao je od sure El-Hudžurat pa do kraja Kur’ana).” (Buhari)
Svaki ashab pamtio je nešto iz Kur’ani kerima, a oni koji su pokazali poseban interes i darovitost naučivši veći dio ili cijeli Kur’an, u narodu su se zvali kurra’- karije.
Bilo je dosta ashaba koji su znali većinu ili cijeli Kur’an napamet što potvrđuju neki historijski podaci.
Poznat je slučaj sa sedamdesetoricom hafiza koje je Poslanik, s.a.v.s., poslao, četvrte godine po hidžri, u jedno pleme izvan Medine da ljude podučavaju Kur’anu. Stanovnici ovog plemena pokazaše neprijateljstvo i kod izvora Me’une sve do jednog poubijaše. Skoro isti gubitak muslimani su doživjeli ubrzo nakon Poslanikove, a.s. smrti, u bici na Jemami, sa lažnim poslanikom Musejlemom El-Kezzab, kojom prilikom je, takođe, poginulo više od sedamdeset hafiza. Ova dva slučaja nagnala su drugog halifu, Omera bin el-Hattaba, da naredi sabiranje Kur’ana u jednu zbirku (mushaf).
Broj hafiza u vrijeme Vjerovjesnika
U islamskoj literaturi koja se bavi ovom problematikom, navode se različiti podaci o broju hafiza. U hadiskim djelima spominje se nekoliko predaja o broju hafiza u vrijeme Poslanika, s.a.v.s.
Imam Buhari u svom Sahihu bilježi da je Abdullah bin Amr bin El-‘As, rekao: “Čuo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: ‘Uzimajte (učite) Kur’an od ove četvorice: Abdullaha bin Mes’uda, Salima, Muaza i ‘Ubej bin Ka’ba.” (EL-Askalani, Fethul-Bari 10/56)
Buhari navodi i drugu predaju od Katade u kojoj stoji da je on rekao: “Pitao sam Enesa bin Malika: “Ko je znao napamet Kur’an u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s.? pa mi je rekao: ‘Četvorica, i svi su ensarije; ‘Ubej bin Ka’b, Muaz bin Džebel, Zejd bin Sabit i Ebu Zejd.” (Fethul-Bari 10/57)
I u narednoj predaji navode se drugačija imena što ukazuje na veći broj hafiza u odnosu na spomenuta imena u prethodno citiranim hadisima. Imam Buhari takođe navodi predanje od Enesa, r.a., da je rekao: “Vjerovjesnik, s.a.v.s., je preselio, a Kur’an su znali napamet samo četvorica: Ebu Derda’, Muaz bin Džebel, Zejd bin Sabit i Ebu Zejd.” (Fethul-Bari 10/57)
Kada zbrojimo imena spomenutih ashaba-hafiza, iz tri navedene predaje Buharijinog Sahih dolazimo do cifre od sedam drugova Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji su znali napamet cijeli Kur’an, još za njegova života. Međutim, neki izvori navode još značajan broj ashaba za koje se tvrdi da su znali cijeli Kur’an napamet ili su ga naučili neposrdno poslije Poslanikovog, s.a.v.s., preselenja na ahiret. Isti izvori navode i razloge zbog kojih se navode samo spomenuti ashabi. Hadiske predaje navode da su hafizi u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., bili još: prva četvorica halifa, Talha, Sa’d, Ebu Hurejre, Abdullah bin Abbas, Abdullah bin Omer, Ubade bin Samit, Ebu Ejjub el-Ensari i Temim ed-Dari, a od žena: Aiša, Hafsa, Ummu Selema i Ummu Vereka.
Prema nekim izvorima u svijetu danas ima više stotina hiljada hafiza. Zahvaljujući toj činjenici, kur’anski tekst je cjelovit, i nakon više od 14 stoljeća, bez ikakvih nedostataka. Hvala Allahu Uzvišenom, praksa učenja Kur’ana napamet, duboko je ukorjenjena i kod bosanskih muslimana.
Hafizi su uvijek bili posebno respektovani, vjerovatno zbog uloženog truda na putu hifza i važnosti njihove uloge među muslimanima. Kod naših muslimana uvriježilo se mišljenje da “nije džaiz (dozvoljeno) živjeti u jednom mjestu u kojem nema hafiza i ljekara.”
Odlikovanost hafiza nad drugim ljudima
Da bi se postalo i ostalo hafizom, nužno je permanentno, svakodnevno druženje s Allahovom Knjigom. Iza svakog hafiza su hiljade sati učenja i pamćenja. Stoga je njihov položaj i prednost kod Uzvišenog Gospodara viši i odlikovaniji u odnosu na druge ljude. Oni su odlikovaniji ponajviše što Svevišnji učenje Njegove Knjige smatra najunosnijim poslom.
Prenosi se da je neki čovjek susreo Vjerovjesnika, s.a.v.s., i sav ushićen rekao: “Allahov Poslaniče, kupio sam vrlo povoljno dio imovine toga i toga, i ostvario sam veliku dobit”, našto mu je Alejhisselam odgovorio: ‘Hoćeš li da ti kažem šta je veća dobit od toga’? a ovaj je upitao: ‘pa zar može biti veća dobit od ove?, a Vjerovjesnik mu je odgovorio: ‘Da, kada čovjek nauči napamet deset ajeta.” Potom je ovaj otišao, naučio deset ajeta, i izvjestio Vjerovjesnika o tome.” (Taberani i Hakim)
Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Alejhisselam hvaleći hafize reko: “Plemići moga ummeta su hafizi i oni što noću u namazu bdiju.” (Taberani)
Džabir bin Abdullah, r.a., kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ukopavajući po dva šehida u isti mezar, nakon Bitke na Bedru pitao: “Ko je od njih dvojice znao više Kur’ana napamet”? Nakon što bi mu pokazali na jednog od njih, Resulullah bi toga prvog stavio u zajednički im kabur. (Buhari)
Prenosi se od Ebu Mes’uda El-Ensarija El-Bedrija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ljude će predvoditi u namazu onaj ko najviše i najbolje uči Knjigu Allaha Uzvišenog.” (Muslim)
Abdullah bin Abbas, radijallahu anhuma, je rekao: “Istaknuti učači Kur’ana (hafizi) bili su članovi savjetodavnog vijeća (šure) za vrijeme halife Omera, bez obzira na njihovu starosnu dob.” (Buhari)
Ahiretske prednosti hafiza O ahiretskoj deredži hafiza u Džennetu na vrlo slikovit način kazuje predaja koju bilježi imam Taberani u kojoj stoji da je Vjerovjesnik rekao: “Hafizi će biti prvaci među stanovnicima Dženneta.” I sljedeći hadis ukazuje na položaj hafiza na sudnjem danu: “Ko bude učio kur’an i nauči ga napamet praktikujući njegove naredbe i čuvajući se njegovih zabrana, Allah će ga uvesti u Džennet i dozvolit će mu zauzimanje (šefa’at) za deset članove njegove porodice, od kojih je svaki već bio zaslužio ulazak u Džehennem.” (Nasif ‘Ali Mensur, Et-Tadž)
Od Abdullah bin ‘Amr bin El-‘As prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Reći će se na sudnjem danu onome ko bude (napamet) učio Kur’an: ‘Uči i penji se! Uči kao što si na dunjaluku učio, tvoj stepen u džennetu bit će tamo gdje proučiš posljednji ajet.” (Tirmizi i Ebu Davud)
Od Ebu Hurejre, r.a., nevodi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Doći će Kur’an na sudnjem danu i reći: ‘Ja Rabbi, oprosti mu,’ pa će se učaču staviti kruna časti. Zatim će reći: ‘Gospodaru, povećaj mu’, pa će se učač ogrnuti ogrtačem časti. Onda će Kur’an reći: ‘O Gospodaru, budi zadovoljan njime,’ pa će Allah Uzvišen biti njime zadovoljan i reći će mu: ‘Uči i penji se’ a za svaki proučeni ajet daće mu se nagrada.” (Tirmizi)
Ove počasti neće se zadržati samo na onome ko uči i nauči Kur’an napamet, već se te Allahove blagodati protežu i na njegove roditelje koji, takođe, imaju udjela u hafizovom uspjehu jer su ga bodrili i odgajali u duhu ljubavi prema Allahovom Kitabu i njegovom pamćenju.
Od Muaz bin Enesa, r.a., prenosi se da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Ko bude učio Kur’an i radio po njemu, Allah će njegove roditelje, na sudnjem danu, odlikovati krunom, čija će svjetlost biti ljepša i blještavija od svjetlosti Sunca u dunjalučkim kućama. Šta tek mislite kakve će počasti imati on sam.” (Ebu Davud i Hakim)
Ahlak čuvara Kur’ana Zbog svih ovih počasti i stepena koje je spomenuo Vjerovjesnik, s.a.v.s., hafizi bi trebalo da prednjače u svim vrlinama koje krase istinske Allahove robove. Tako Fudajl bin ‘Ijad kaže: “Oni ne treba da imaju potrebu za nekim, bilo vladarima bilo nižim od njih, već potrebe stvorenja treba da budu usmjerenje prema njima. Nosilac Kur’ana (hafiz) je i nosilac zastave islama i on ne treba da se zabavlja sa onima koji se zabavljaju, niti da se zaboravlja sa onima koji se zaboravlaju, niti da griješi sa onima koji griješe, iz počasti prema pravu (hakku) Kur’ana.”
Imam Gazali u svom Ihjau navodi riječi Abdullah bin Mesu’da, uglednog ashaba i velikog zaljubljenika u Kur’an, a kojemu je sam poslanik bio muhaffiz, da je rekao: “Hafiz Kur’ana treba da se prepoznaje po svojoj noći, dok drugi spavaju; po svome danu, dok su drugi nemarni, po svojoj zabrinutosti, dok su drugi bezbrižni; po svome plaču, dok se drugi vesele i smiju; po svojoj šutnji dok su drugi govorljivi i po svojoj poniznosti dok se drugi ohole. Hafiz treba da bude skrušen i blag, a ne treba da bude neodgojen, svađalica, brbljivac i grubijan.”
Molim Allaha Milosnika da nama i našoj djeci nadahne srca prema Kur’anu, da nam ga učini predvodnikom na dunjaluku, drugom u kaburu, a svjetlom i zagovornikom na sudnjem danu. Amin!
Autor: dr. hfz. Halil-ef. Mehtić
