Riječ Kur'an je infinitiv u arapskom jeziku i sinonim je za riječ قراءة (čitanje, recitiranje). Lingvističko značenje riječi Kur'an potom se prenijelo u okvire terminološkog značenja upućujući na nadnaravan govor objavljen Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.
Uzvišeni Allah kaže:
إِنَّ عَلَيْنَا جَمْعَهُ وَقُرْآنَهُ فَإِذَا قَرَأْنَاهُ فَاتَّبِعْ قُرْآنَهُ
„Naše je da ga saberemo da bi ga ti učio! A kad ga učimo Mi, ti učenje njegovo prati.“ (El-Kijame, 17-18.)
Drugi su mišljenja da riječ Kur'an nije derivirana, već je to posebna riječ koja upućuje na Allahov, dž.š., govor (كَلَامُ اللَّهِ), kao što je to slučaj s riječima Tevrat i Indžil.
Riječ Kur'an je bez hemzeta, nije derivirana iz glagola قَرَأَ (kare'e) jer, da je derivirana iz ove riječi, onda bi sve što se iz nje derivira, bilo Kur'an. Ovog mišljenja je imam Šafija, a Bejheki kaže: "Šafija je glagol قَرَأَ (kare'e) čitao sa hemzetom, dok je riječ القرآن (Kur'an) čitao bez hemzeta. On smatra da je riječ bez hemzeta naziv za Allahovu, dž.š., Knjigu."
Vahidi kaže: "Mišljenje Šafije ukazuje da je to naziv za Allahovu, dž.š., Knjigu, odnosno da riječ nije derivirana." Drugi su mišljenja da je Kur'an izvedenica iz قرنت الشيء بالشيء 'sjedinio sam nešto s nečim', tj. pridodao sam mu nešto, shodno tome je označen i Kur'an, poglavlja, ajeti i harfovi u njemu.
Iz ove riječi je deriviran i naziv za spajanje hadža i umre قِران (kiran). Smatra se da je ovog mišljenja i El-Eš'ari.
El-Kurtubi kaže: "Kur'an bez hemzeta je riječ izvedena iz القرائن (povezani dokazi), jer se njegovi ajeti međusobno potvrđuju i međusobno nalikuju te stoga upućuju na povezane dokaze قرائن.
Ez-Zedždžadž smatra: "Ovakvo mišljenje je neosnovano, jer je tačno da je izostavljanje hemzeta u riječi uslijedilo zbog lakšeg čitanja, dok je poluglas hemze prenesen na sukun prije njega - na što upućuje i El-Farisi u svojoj knjizi El-Halebijjat (الحلبيات)."
Mufessiri su se opsežno bavili pojašnjavanjem naziva Kur'an.
El-Farisi smatra da riječi Uzvišenog إِنَّ عَلَيْنَا جَمْعَهُ وَقُرْآنَهُ „Naše je da ga saberemo da bi ga ti učio“, znače da ga pohranimo u tvome srcu kako bi bio sačuvan na tvome jeziku da bi se učio, i tvom sluhu da bi bio razumljiv i poznat.
Riječ كلام (govor) izvedena je iz riječi تأثير (utjecati, djelovati); zato se kaže: "Rekao mu je nešto što je djelovalo na njega uvredljivo."
Govor je nazvan riječju kelam jer u svijesti slušaoca ostavlja korist koju on prije nije imao.
Kur'an je nazvan mnogim imenima, shodno funkcijama i pohvalnim karakteristikama ove Knjige.
Nazvan je النُّور (Nur) zato što se njime dokučuju nejasnoće dozvoljenog i zabranjenog...
Imenom Uputa هُدًى (Huda) nazvan je jer eksplicitno upućuje na istinu i pravi razliku između nje i neistine.
Nazvan je ذِكْرَى (Zikra) zato što sadrži savjete, opomene i poučne obavijesti o prošlim narodima; ova riječ je infinitiv glagola ذكر.
Nazvan je تِبْيَان (Tibjan) zato što se u njemu očituju aspekti istine i otkrivaju njeni dokazi.
Nazvan je إِبْلاغ (Iblag) zato što do njih (Arabljana) nije doprlo ono što se objavljuje Poslaniku, s.a.v.s., a samo je Poslanik, s.a.v.s., taj koji im to dostavlja.
Naziv مُبَيِّن(Mubejjin) Kur'an je dobio zato što je razjasnio i napravio razliku između istine i laži.
Naziv بَشِير (Bešir) i نَذِير (Nezir) dobio je jer donosi radosnu vijest o Džennetu, a upozorava na vatru.
Naziv عَزِيز (Aziz) upućuje na njegovu nedostižnost i naglašava nemoćnost svakog onog bi pokušao doći s nečim sličnim, jasno iznoseći na vidjelo nesposobnost takvoga za to, shodno riječima Uzvišenog:
قُلْ لَئِنِ اجْتَمَعَتِ الْإِنْسُ وَالْجِنُّ عَلَىٰ أَنْ يَأْتُوا بِمِثْلِ هَٰذَا الْقُرْآنِ لَا يَأْتُونَ بِمِثْلِهِ وَلَوْ كَانَ بَعْضُهُمْ لِبَعْضٍ ظَهِيرًا
„Ti reci: 'Kad bi se sakupili i ljudi i džini da nešto donesu nalik ovome Kur'anu, oni ne bi nešto nalik njemu donijeli, pa makar jedni druge pomagali'."
Ovdje se misli da Kur'anu nema slične knjige; smisao ajeta upućuje na to da oni dođu sa sličnom krasnorječivošću, obavijestima i čitanjem, dakle, na krajnje savršen način.
Smatra se da riječ عَزِيز (aziz) podrazumijeva otklanjanje poniženja od onoga ko ga čita, ako bude radio po njemu.
Njegov naziv فُرْقَان (Furkan) upućuje da on razlučuje istinu od neistine, muslimana od nevjernika, vjernika od licemjera. Ovim imenom je nazvan i Omer b. el-Hattab.
Imenom مَثَانِي (Mesani) nazvan je jer su u njemu pojašnjena kazivanja iz prethodnih knjiga pa je on drugo saopćenje o knjigama koje su mu prethodile, te se prvo potvrđuje i dokazuje drugim. Smatra se da je nazvan Mesani zbog opetovanja mudrosti, poučnih kazivanja i uputa.
Naziv وَحْي (Vahj) ukazuje da se nešto očituje skrivenim načinom, bez obzira bilo to govorom - kao što je slučaj s poslanicima i melekima, nadahnućem - kao kod pčele ili znakovno - kao kod mrava. Riječ je izvedena iz riječi الوَحْي (objava) i عجلة (brzina), jer je u njoj nadahnuće popraćeno brzinom i tajnovitošću.
Naziv حَكِيم (Hakim) upućuje na to da se u njemu nalaze ajeti koji snažno ukazuju na dozvoljeno, odnosno zabranjeno, a to ukazuje i na nemogućnost da se dođe s nečim sličnim njima. Mudrost je u tome da će onaj ko se upozna s njim i radi po njemu biti sačuvan od razvrata.
Riječi Uzvišenog:
الر كِتَابٌ أُحْكِمَتْ آيَاتُهُ ثُمَّ فُصِّلَتْ مِنْ لَدُنْ حَكِيمٍ خَبِيرٍ
„Elif Lam Ra. Ovo je Knjiga čiji se ajeti mudrim redom nižu i postupno objavljuju, od Mudrog i Obaviještenog“ - znače da su njegovi ajeti pomno i savršeno nanizani, bez manjkavosti i greške poput precizno izrađenog pločnika.
Riječi iz ove knjige predstavljaju vrhunac rječitosti i majestetičnosti tako da ne postoji proturječnost, a to opet predstavlja osjećaj jačine i mudrosti.
Naziv Kur'ana مُصَدِّق (Musaddik) upućuje na to da on potvrđuje istinitost prošlih poslanika ili njihovih knjiga prije nego što su se one iskrivile i izmijenile.
Nazivom مُهَيْمِن (Muhejmin) ukazuje se da on svjedoči o prijašnjim Božijim knjigama, odnosno da su od Allaha, dž.š.
Nazvan je بَلاغ (Belag) zato što Kuran obznanjuje, dostavlja i izvršava poslanstvo.
Nazivom شِفَاء (Šifa) ukazuje se na to da će onome ko vjeruje u Kuran on biti liječnik od bolesti i nevjerstva, a ko bude radio po njemu on će mu biti spasilac od neznanja.
Nazivom رَحْمَة (Rahmet) želi se ukazati da će onome ko ga bude shvatio i po njemu postupao on biti milost.
Nazvan je قَصَص (Kasas) jer se u njemu nalaze kazivanja i obavijesti o prošlim narodima.
Naziv مَجِيد (Medžid) iمَجِيد شَرِيف (Medžid Šerif) upućuje na to da je njegova čast'u tome što je sačuvan od promjena, izvrtanja, suvišnosti i manjkavosti. Uzvišeni Allah ga je, kao takvog, učinio mudžizom tako da nije moguće da se pojavi nešto slično njemu.
Naziv تَنْزِيل (Tenzil) je infinitiv od glagola nezzeltuhu, što znači: "Ja sam ga spustio dolje", budući da je objavljen od Allaha, dž.š., jezikom Džibrila, kojem je Allah, dž.š., omogućio da čuje Njegov govor i da ga pojmi - na način kako je On to htio, a što mi nismo u stanju opisati ni kvalificirati. Potom se s tim spustio do Njegova vjerovjesnika i dostavio mu ga upravo onakvim kakvog ga je pojmio i upoznao.
Njegov naziv بَصَائِر (Besair) je izvedenica od بصر besar i besire.
Nazvan je ذِكْرَى (Zikra) jer podsjeća vjernike na monoteizam u kojem ih je Allah, dž.š., stvorio.
Međutim, ovo što smo citirali od Zerkešija potvrđuje odlike Kur'ana, a ne njegova imena. Ove odlike potvrđuju funkciju Kur'ana u životu na ovom svijetu; on upućuje, opominje, pojašnjava, precizno uređuje, itd. Neki učenjaci su došli do saznanja da Kur'an ima devedeset i nekoliko imena, mada se čini da nisu pravili razliku između naziva i odlika Kur'ana. Oni su svaku riječ koja ukazuje na Kur'an smatrali njegovim imenom, što je pretjerano, jer prioritetnije bi bilo da su se usredsredili na imena koja je upotrijebio i koristio sam Kur'an.
Izvor: Abdul-Kadir Muhammed Salih, Tefsir i mufessiri u savremenom dobu, prijevod sa arapskog: mr. Nermin Omerbašić i mr. Amrudin Hajrić, El-Kalem, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, 2008., str. 19-24.
