Vanjskih normi učenja Kur'ana ima deset, a to su:
1. O stanju učača:
da bude pod abdestom, pristojan i miran, bez obzira da li stajao ili sjedio, okrenut prema kibli, oborene glave; da mu noge nisu prekrštene, da nije naslonjen, niti da oholo sjedi; da sjedi sam kao kada sjedi pred svojim profesorom.
Najvrijednije stanje jeste da stojeći uči u namazu i da bude u džamiji, jer je to najvrijednije djelo. Ako bi učio bez abdesta, ležeći u postelji, i to ima vrijednost, ali je ispod navedene.
Allah, dž.š., kaže:
الَّذِينَ يَذْكُرُونَ اللَّهَ قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَىٰ جُنُوبِهِمْ وَيَتَفَكَّرُونَ فِي خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ
„...za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju...“ (Alu-'Imran, 191.)
Pohvalio je sva stanja, ali je prvo spominjanje Allaha stojeći, a onda sjedeći, a potpm spominjanje Allaha, dž.š., ležeći. Alija, r.a., kaže:
„Onaj koji uči Kur'an stojeći u namazu ima za svaki harf stotinu sevapa. Ko ga uči sjedeći u namazu za svaki harf ima pedeset sevapa. Ko ga pak uči izvan namaza s abdestom ima dvadeset i pet sevapa, a ko ga uči bez abdesta ima samo deset sevapa.“
Ono što se uči na noćnom namazu vrijednije je, jer je tada osoba više skoncentrirana.
Ebu Zerr el-Gifari, r.a., kaže: „Vrijedniji je veći broj sedždi danju, a duže stajanje noći.“
2. Količina učenja:
Razlikuje se praksa učača Kur'ana u pogledu količine učenja. Neki za jedan dan i noć prouče cijeli Kur'an jedanput, drugi ga za to vrijeme prouče dvaput, a neki ga stignu proučiti i tri puta, dok ga neki u mjesecu prouče jedanput. Kod obima učenja najbolje se pozvati na riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., u kojima kaže: „Ko prouči Kur'an za manje od tri dana nije ga razumio!“, (Hadis navode sastavljači Sunena: Ebu Davud, et-Tirmizi, en-Nesai i Ibn Madže od Abdullaha ibn Amra, a et-Tirmizi ga smatra vjerodostojnim.) to stoga što ga više od ovog onemogućava da uči po tertilu.
Aiša, r.a., kada je čula nekoga kako trtosi učeći Kur'an, reče: „Ovaj niti je učio Kur'an, niti je šutio.“ Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio je Abdullahu ibn Amru, r.a., da prouči Kur'an za sedam dana. (Hadis da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio Abdullahu ibn Amru, r.a., da prouči Kur'an za sedam dana jeste muttefekun alejhi u predaji Abdullaha ibn Amra, r.a.)
Tako je grupa ashaba, r.a., završavala učenje cijelog Kur'ana svakog petka, a među njima su bili: Osman, Zejd ibn Sabit, Ibn Mesud, Ubejj ibn Ka'b, r.a. Kod učenja cjelovitog Kur'ana imaju četiri nivoa:
a) da se prouči za jedan dan i noć, što grupa islamskih učenjaka smatra pokuđenim;
b) da se prouči u svakom mjesecu, svaki dan po jedan od trideset džuzeva. Ovo bi mogla biti pretjerano mala količina, kao što je u prvom slučaju isuviše velika.
Između ova dva imaju još dva srednja nivoa:
a) jedan je da se Kur'an sedmično prouči jednom,i
b) drugi da se u sedmici prouči dva puta, približno svaka tri dana.
Najpoželjnije je da se jedna hatma okonča noću, a druga danju te da se upriliči da hatma danju bude u ponedjeljak na sabahskom namazu, ili nakon njega, a da noćna hatma bude uoči petka na akšamskom namazu, ili poslije njega, da bi tako dočekao početke dana i noći sa završenim učenjem cjelovitog Kur'ana, jer meleki, a.s., donose salavat na njega, ako je hatmu okončao noću, sve dok ne svane, a ako ju je okončao danju, sve dok ne omrkne, pa tako njihov blagoslov obuhvati cijeli dan i noć.
Detaljnije objašnjenje količine učenja jeste to ako je čovjek od pobožnih praktičara, ne bi trebao učiti manje od dvije hatme sedmično, a ako ide putem duhove nadogradnje i intelektualnog uzdizanja, ili od onih koji se bave širenjem znanja, nema smetnje da se ograniči na jednanput sedmično. A ako aktivno promišlja o značenjima Kur'ana zadovoljit će se učenjem jedanput mjesečno, jer treba često ponavljati proučeno i promišljati ga.
3. O načinu podjele Kur'ana:
Ko završava učenje Kur'ana sedmično jedanput podijelit će Kur'an na sedam hizbova (dijelova), jer su i ashabi, r.a., dijelili Kur'an na hizbove.
(Hadis o podjeli Kur'ana na sedam hizbova navodi Ibn Madže u predaji Evsa ibn Huzejfe, a u njemu se kaže; "...počeo sam učiti uobičajeni dio Kur'ana..." Kaže Evs: "Pitao sam ashabe Bozijeg Poslanika, s.a.v.s., kako su dijelili Kur'an, pa su mi rekli: 'Tri sure, potom pet, onda sedam, zatim devet, nakon toga jedanaest, pa trinaest i na kraju hizb el-mufessal sura.'" U et-Taberanijevoj predaji stoji: "Pitali smo ashabe Božijeg Poslanika, s.a.v.s., kako je Božiji Poslanik, s.a.v.s., dijelio Kur'an, na što su nam rekli da ga je dijelio na tri dijela." Naveo ju je kao riječi Poslanika, s,a,v.s., a niz prenosilaca joj je dobar.)
Prenosi se da je Osman, r.a., počinjao učenje Kur'ana uoči petka el-Bekarom pa okončavao s el-Ma'idom, uoči subote učio je od sure el-En'am do kraja sure Hud, uoči nedjelje od sure Jusuf do kraja sure Merjem, uoči ponedjeljka od Ta-Ha do kraja sure el-Kasas, uoči utorka od sure el-'Ankebut do kraja sure Sad, uoči srijede od sure ez-Zumer do kraja sure er-Rahman, a uoči čevrtka završavao bi hatmu.
Ibn Mes'ud dijelio je učenje na drugačiji način, ne po ovom rasporedu. Neki kažu da Kur'an ima sedam hizbova. Prvi hizb čine tri sure, drugi pet sura, treći sedam sura, četvrti devet sura, peti jedanaest sura, šesti trinaest sura, a sedmi su mufessal sure od sure Kaf do kraja. Ovako su ga podijelili ashabi, r.a., i na taj način ga učili. O tome postoji i predaja od Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Ovo je bilo prije nego što su ustanovljene petine, desetine i džuzovi, a sve mimo toga novina je.
4. O pisanju:
Pohvalno je lijepo ispisivati Kur'an, te da mu slova budu vidljiva i čitka. Nema smetnje stavljati tačke, oznake crvene ili drugih boja, jer je to ukrašavanje i jasno isticanje koje sprečava učača da napravi grešku i pogrešno prouči.
El-Hasen i Ibn Sirin osuđivali su podjelu na petine, desetine i džuzove, a od eš-Ša'bija i Ibrahima prenosi se da su smatrali pokuđenim upisivanje tačaka crvenom bojom i uzimanje novčane naknade za to, nego su govorili: "Ostavite Kur'an kakav jeste." Mislim da su oni smatrali pokuđenim otvarati ova vrata bojeći se da to ne dovede do uvođenja dodataka, nego su ih zatvarali nastojeći očuvati Kur'an od svega onoga što bi ga moglo izmijeniti. Ako spomenuto ne dovodi do zabranjenog i ako to ummet prihvati kao ono što povećava spoznaju, onda nema smetnje. Tada nema nikakve zapreke. Šta je to novina, pa koliko je novina pozitivnih, kao što je rečeno za uspostavljanje džemata kod teravih-namaza da je to novina koju je ustanovio Omer, r.a., i da je ona lijepa novotarija (bid'a hasene). Pokuđena novotarija jeste ta koja se sukobljava s davno uspostavljenim sunnetom ili ga skoro nastoji mijenjati. Neki od njih ponašaju se kao što kažu: "Ja učim iz Mushafa s tačkama, ali ih ja ne stavljam."
Jahja ibn Ebu Kesir prenosi da je rekao el-Evza'i: "Kur'an je u Mushafu bio bez ičega, i prvo su uveli tačke na Ba'u i Ta'u rekavši da to ne smeta, jer mu je to svjetlo. Nakon toga uveli su velike tačke na krajevima ajeta kazavši da ni to ne smeta i da se na osnovu toga saznaje početak ajeta. Poslije su uveli oznake za krajeve i početke sura."
Ebu Bekr el-Huzeli kaže: "Pitao sam Hasana o stavljanju tačaka u Mushafu crvenom bojom, pa me priupita: 'A čemu to stavljanje tačaka?' Rekoh: 'Da izgovore riječ po pravilima arapskog jezika.' 'Ako je zbog pravilnog izgovora, onda ne smeta', reče." Halid el-Hazza'i kaže: "Ušao sam kod Ibn Sirina i vidio ga kako uči iz takvog Mushafa, a on je prezirao stavljanje tačaka." Kažu da je to uveo el-Hadždžadž, koji je, također, pozvao učače Kur'ana koji su prebrojali riječi i slova u Kur'anu, razdijelili ga na trideset jednakih dijelova (džuzeva) i po drugim vidovima podjele.
5. Tertil:
Razgovijetno i lagahno učenje (tertil) jeste pohvalno za narav Kur'ana, jer ćemo pojasniti da je cilj učenja Kur'ana razmišljanje, što opet omogućava učenje po tertilu. Zbog toga je Ummu Seleme, r.a., opisala Poslanikovo, s.a.v.s., učenje Kur'ana, kada je o tome bila pitana, rekavši da je to učenje gdje je svaki harf jasan.
(Hadis da je Ummu Selema, r.a., opisala Poslanikovo, s.a.v.s., učenje Kur'ana, kada je otome bila pitana, kao učenje gdje je svaki harf jasan navode: Ebu Davud, en-Nesai i et-Tirmizi, koji kaže da je hadis dobar-vjerodostojan.)
Ibn Abbas, r.a., kaže: "Da proučim sure el-Bekare i Alu Imran razgovijetno i promišljajući ih, draže mi je nego cijeli Kur'an brzo proučiti." Također je rekao: "Da proučim sure el-Zilzal i el-Kari'a promišljajući ih, draže mi je nego proučiti sure el-Bekare i Alu Imran trtoseći."
Upitan je Mudžahid o dvije osobe koje su stupile u namaz, pa im je stajanje bilo jednako, s tim što je jedan od njih proučio samo suru el-Bekare, a drugi cijeli Kur'an, pa je rekao: "Imaju istu nagradu."
Znaj da je učenje po tertilu pohvalno ne samo zbog razumijevanja, jer je i za stranca koji ne razumije značenje Kur'ana poželjno da Kur'an uči polahko i razgovijetno, jer se njime više iskazuje poštovanje i uvažavanje i jače utječe na srce, nego brzim i nerazgovijetnim učenjem.
6. Plač:
Pohvalno je prilikom učenja Kur'ana plakati.
Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Učite Kur'an i plačite, a ako ne možete plakati, onda makar plačno izgledajte.”
(Hadis: “Učite Kur'an i plačite, a ako ne možete plakati, onda makar plačno izgledajte” bilježi Ibn Madže od Sa'da ibn Ebi Vekkasa s dobrim nizom prenosilaca.)
Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Nije od nas onaj koji ne uljepša glas pri učenju Kur'ana.“ (Hadis: „Nije od nas onaj koji ne uljepša glas pri učenju Kur'ana“ spominje el-Buhari u predaji Ebu Hurejre.)
Salih el-Murijj govorio je: "Učio sam u snu Kur'an pred Božijim Poslanikom, s.a.v.s., pa mi reče: 'Salih, ovo je učenje, a gdje je plač?!"'
Ibn Abbas, r.a., kaže: "Kada proučite ajet sa sedždom u kojoj se Allah slavi, ne žurite sa sedždom dok ne počnete plakati, pa ako vam oko ne plače, neka plače srce, a način kako da se nave-dete na plač jeste da vam se srce rastuži, jer tuga rađa plač." Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Kur'an je objavljen s tugom, pa kadaga učite, izgledajte tugaljivo!“
(Hadis: „Kur'an je objavljen s tugom, pa kadaga učite, izgleđajte tužni“ citiraju Ebu Ja'la i Ebu Nu'ajm u el-Hil'ji od Ibn Omera sa slabim nizom prenosilaca.)
Jedan od načina kako postati tužan jeste promišljati o kur'anskim zastrašivanjima, prijetnjama, sporazumima i ugovorima, a onda razmisliti o svojim neispunjenjima kur'anskih naredbi i zabrana pa će neminovno biti tužan, i proplakati. Ako ni tada nije tužan i ako ne plače, a tužni su i plaču oni čistih srca, neka plače što nije tužan i što ne plače jer je to jedna od najvećih nesreća.
7. Da pazi na zahtjeve ajeta:
Kada naiđe na ajet sa sedždom, neka učini sedždu. Isto će uraditi i kada drugoga čuje da prouči ajet sa sedždom, ako je i sam učač učinio sedždu. Sedždu će činiti samo ako je čist.
U Kur'anu je 14 sedždi, u suri el-Hadždž dvije sedžde, a u suri Sad nema nijedne. Najmanje je da kod sedžde samo spusti čelo na zemlju, a najpotpunija sedžda jeste ta da izgovori tekbir, potom obavi sedždu i uputi dovu u toku sedžde riječima koje odgovaraju proučenom ajetu. Tako npr., ako prouči ajet:
خَرُّوا سُجَّدًا وَسَبَّحُوا بِحَمْدِ رَبِّهِمْ وَهُمْ لَا يَسْتَكْبِرُونَ
„...licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole...“ (Es-Sedžde, 15.)
reći će:
"Bože moj, učini me od onih koji sedždu čine, koji zahvalom Tebe veličaju, i utječem Ti se da ne budem od onih koji se uzdižu nad Tvojom naredbom ili nad Tvojim prijateljima!"
A kada prouči ajet:
وَيَخِرُّونَ لِلْأَذْقَانِ يَبْكُونَ وَيَزِيدُهُمْ خُشُوعًا
„...I padaju licem na tleplačući, i on im uvećava strahopoštovanje..?“ (El-Isra', 109.)
reći će: "Bože moj, učini me od onih koji Ti plaču i onih koji su skrušeni prema Tebi!"
Tako će postupiti kod svake sedžde. Kod ove sedžde postavljeni su isti uvjeti kao i kod namaza: pokrivanje stidnih mjesta, okretanje prema kibli, čistoća odjeće i tijela od stvarne i apstraktne nečistoće. Ko ne bude čist kada čuje sedždu, kada se očisti, sedždu će obaviti. Neki kažu da je potpuna sedžda onda kada donese tekbir kod podizanja ruku da bi obavio sedždu, onda drugi tekbir kada krene na sedždu, potom treći kada se podigne, nakon čega će predati selam. Neki, također, dodaju i tešehhud, ali tome nema osnove, osim analogije s namaskom sedždom koja je veoma slaba. Naređeno je da se učini sedžda, pa neka ispoštuje tu naredbu, a najbolje je da počne tekbirom kojim kreće na sedždu, a sve ostalo je nesigurno. Muktedija treba činiti sedždu kada je čini imam, a neće je činiti zbog sopstvenog učenja kad je muktedija.
8. Da na početku učenja kaže:
أعوذ بالله السميع العليم من الشيطان الرجيم
„Utječem se Allahu, Koji sve čuje i zna, od šejtana prokletog.“
وَقُلْ رَبِّ أَعُوذُ بِكَ مِنْ هَمَزَاتِ الشَّيَاطِينِ وَأَعُوذُ بِكَ رَبِّ أَنْ يَحْضُرُونِ
„Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš...“ (El-Mu'minun, 97-98.)
Neka još prouči sure en-Nas i el-Fatihu, a kada završi s učenjem, neka kaže:
صدق الله تعالى و بلّغ رسول الله. اللّهم انفعنا به و بارك لنا فيه، الحمد لله ربّ العالمين و أستغفر الله الحيّ القيّوم
„Istinu je rekao Allah, Uzvišeni, a Božiji Poslanik, s.a.v.s., ga dostavi. Bože moj, okoristi nas njime i daj nam u njemu blagoslova. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i tražim oprosta od Živog, Sveodržavatelja.“
Kada u toku učenja naiđe na ajete u kojima se Allah, dž.š., slavi, izgovarat će tespih i tekbir; kada prouči ajete o dovi i traženju oprosta, činit će dovu i tražiti oprosta; ako prouči ajete u kojima se spominje ono čemu se nada, molit će to; a kada prođe pored ajeta koji izazivaju strah tražit će utočište. To će raditi ili jezikom ili srcem, pa će reći:
سبحان الله، نعوذ بالله، اللهم ارزقنا، اللهم ارحمنا
„Slava Allahu, utječemo se Allahu, Bože naš opskrbi nas, Bože naš smiluj nam se.“
Huzejfe kaže: „Klanjao sam s Božijim Poslanikom, s.a.v.s., pa je počeo učiti suru el-Bekare i kada god bi naišao na ajete o milosti, tražio bi je, a kada bi učio ajete o kazni, tražio bi utočište, a kada bi učio ajete u kojima se ističe neprispodobivost bilo čega Allahu, dž.š., slavio bi Allaha.“ (Hadis Huzejfe „i kada god bi naišao na ajete o milosti, tražio bi je, a kada bi učio ajete o kazni, tražio bi utočište, a kada bi učio ajete u kojima se ističe neprispodobivost bilo čega Allahu, dž.š., slavio bi Allaha“, navodi Muslim uz određene razlike u tekstu.)
Kada je završio rekao je ono što bi govorio po završetku učenja cijelog Kur'ana:
اللهم ارحمني بالقرآن و اجعله لي إماما و نورا وهدى و رحمة، اللهم ذكّرني منه ما نسيت و علّمني منه ما جهلت و ارزقني تلاوته آناء الليل و أطراف النهار و اجعله لي حجة يا رب العالمين
„Bože moj, ukaži mi milost Kur'anom, učini mi ga vođom, svjetlom, uputom i milošću. Bože moj, vrati mi u memoriju ono što od njega zaboravim i poduči me onome što mi je od njega nepoznato. Podari mi da ga učim tokom noći i dana i učini mu ga jamcem, Gospodaru svjetova!“
(Hadis: „Božiji Poslanik, s.a.v.s., bi po završetku učenja cijelog Kur'ana rekao: ' Bože moj, ukaži mi milost Kur'anom, učini mi ga vođom, svjetlom, uputom i milošću. Bože moj, vrati mi u memoriju ono što od njega zaboravim i poduči me onome što mi je od njega nepoznato. Podari mi da ga učim tokom noći i dana i učini mu ga jamcem, Gospodaru svjetova!' navodi Ebu Mensur el-Muzaffer ibn el-Husejn el-Erdžani u Feda'ilu'l-Kur'an, a Ebu Bekr ibn ed-Dahhak u Eš-Šema'ilu, obojica od Ebu Zerra el-Herevija u predaju Davuda ibn Kajsa kao mu'dal.“)
9. O glasnom učenju Kur'ana:
Bez sumnje je nužno da ga izgovara glasno koliko može sam sebe čuti, jer je učenje izražavanje jasne razlike među glasovima, pa je neophodno da se čuje glas, a najtiši je da čuje sam sebe, jer ako ne bi čuo samoga sebe, namaz mu ne bi bio valjan. Glasno učenje da ga čuje drugi je, s jedne strane, pohvalno, a s druge strane pokuđeno.
Na pohvalnost učenja u sebi ukazuju Poslanikove, a.s., riječi: „Prednost učenja u sebi nad glasnim učenjem jeste kao prednost tajne nad javnom sadakom!“
(Hadis: „Prednost tišeg nad glasnim učenjem jeste kao prednost tajne nad javnom sadakom!“, a u drugoj predaji se kaže: „Onaj koji glasno uči Kur'an jeste kao onaj koji javno dijeli sadaku, a onaj koji tiho uči Kur'an, jeste kao onaj koji tajno dijeli sadaku“ navode Ebu Davud, en-Nesai i et-Tirmizi, koji ga smatra dobrim u predaji Ukbe ibn Amira s drugom navedenom formulacijom.“)
U predaji se kaže: „Tajno djelo vrednije je od javnog za 70 puta.“ (Hadis: „Tajno je djelo vrednije od javnog za 70 puta“ bilježi el-Bejheki u eš-Šu'abu od Aiše.)
Također je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Najbolja opskrba jeste ona koja je dovoljna, a najbolji je zikr onaj u sebi.“ (Hadis: „Najbolja je opskrba ona koja je dovoljna, a najbolji zikr jeste onaj u sebi spominju“ Ahmed i Ibn Hibban od Sa'da ibn Ebu Vekkasa.) U predaji se kaže: „Nećete u učenju nadglasavati jedni druge između akšama i jacije.“
(Hadis: Nećete u učenju nadglasavati jedni druge izmedu akšama i jacije citira Ebu Davud od el-Bejadijja bez riječi: „...između akšama i jacije...“, el-Bejheki u eš-Šu'abu od Alije: „...prije i poslije jacije...“ U nizu prenosilaca nalazi se el-Haris el-Aver, koji je slab. Ističem da ga bilježi i Ebu Davud od Ebu Seida, a Malik u el-Muvettau i Ahmed, obojica od el-Bejadijja.)
Seid ibn Musejjeb je jedne noći čuo u džamiji Božijeg Poslanika, s.a.v.s., Omera ibn Abdul-Aziza kako u namazu naglas uči Kur'an, a imao je lijep glas, pa reče svome dječaku: "Otiđi do ovog klanjača i reci mu neka stiša glas", na što mu je dječak rekao: "Džamija nije naša, pa i taj klanjač u njoj ima udjela." Tada je Seid povišenim glasom rekao: "Klanjaču, ako klanjaš radi Allaha, utišaj svoj glas, a ako to činiš radi ljudi, pa oni ti ništa kod Allaha ne mogu pomoći!" Omer ibn Abdul-Aziz zašutio je i brže klanjao rekat, a kada je selam predao, uzeo je svoju obuću i otišao, a tada je bio upravitelj Medine.
Na pohvalnost glasnog učenja ukazuju Poslanikove, s.a.v.s., riječi odobravanja kada je čuo grupu svojih ashaba kako naglas uče Kur'an u noćnom namazu.
(Hadis da je Poslanik, s.a.v.s., iskazao riječi odobravanja kada je čuo grupu svojih ashaba kako naglas uče Kur'an u noćnom namazu nalazi se u oba Sahiha, u Aišinoj predaji na slijedeći način: „...neki je čovjek ustao noću i učio Kur'an povišenim glasom, pa je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Neka se Allah smiluje ovome.'" Predaju Ebu Musa'a bilježe el-Buhari i Muslim, a u njoj stoji: „Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Da si me vidio dok sam slušao juče tvoje učenje Kur'ana...“ U drugoj njegovoj predaji koju bilježi Muslim kaže se: „Ja prepoznajem glasove ešarijske braće po učenju Kur'ana kada noću ulaze u kuće, i njihova staništa prepoznajem po učenju Kur'ana...“)
Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Kada neko od vas noću ustane klanjati, neka naglas uči Kur'an, jer meleli i džini koji se nalaze u kući slušaju njegovo učenje i klanjaju kada i on klanja.“
(Hadis: „Kada neko od vas noću ustane klanjati, neka naglas uči Kur'an, jer meleki i džini koji se nalaze u kući slušaju njegovo učenje i klanjaju kada i on klanja“ navode s određenim dodatkom Ebu Bekr el-Bezzar i Nasr el-Makdisi u El-Meva'izu, a Ebu Šudža od Mu'aza ibn Džebela, ali je ovaj hadis munker i munkati'.)
Poslanik je, s.a.v.s., prošao pored trojice svojih ashaba, koji su bili u različitim situacijama. Prošao je pored Ebu Bekra, r.a., koji je Kur'an učio tiho, pa ga upita o tome, a on reče: „Onaj s Kojim prisno razgovaram me čuje.“ Prošao je dalje pored Omera, r.a., koji je učio glasno, a nakon što ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao za razlog toga, rekao mu je: „Budim uspavane i odgonim šejtane.“ Prošao je i pored Bilala koji je učio jedan ajet iz jedne, a drugi iz druge sure, pa kada ga je upitao o tome, Bilal reče: „Miješam dobro s dobrim!“ Na to je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svi ste lijepo i ispravno postupili.“
(Hadis koji govori kako je Poslanik, s.a.v.s., prolazio pored Ebu Bekra, r.a., koji je Kur'an učio tiho, Omera, r.a., koji je učio glasno, i Bilala koji je učio jedan ajet iz jedne, a drugi iz druge sure ranije je bio naveden u knjizi o tajnama namaza.)
Ove hadise moguće je uskladiti na način da je tiho učenje dalje od licemjerstva i izvještačenosti i ono je bolje za onoga ko se boji toga. Ako se pak ne boji i ako glasnim učenjem neće ometati drugog klanjača, onda je glasno učenje bolje, jer je u njemu veća aktivnost. Korist se od njega, također, odnosi i na drugog, pa dobro koje prelazi na druge bolje je od onog koje je neprelazno, te stoga što ono budi srce učača, skoncentrira mu pažnju da o tome razmišlja i na to usmjerava sluh. Također, zbog toga što povišenim glasom tjera san, te ga više aktivira na učenje i umanjuje mu lijenost. Može se nadati svojim glasnim učenjem da će probuditi onoga koji spava, pa će tako biti uzrokom njegova aktiviranja. Razlog može biti i taj da ga vidi kakva nemarna i neaktivna osoba koja će se angažirati zbog njegova angažmana i pokrenuti na akciju. Ako bilo koja od ovih namjera postoji, onda mu je učenje naglas bolje. Ako se sjedine sve ove namjere, nagrada se uvećava, jer se s povećanjem namjera uvećavaju djela dobročinitelja i nagrade za njih. Ako u jednom poslu postoji deset različitih namjera, za njega će biti deset nagrada.
Zbog toga kažemo: „Učenje Kur'ana iz Mushafa bolje je ako ono uvećava djelo: gledanjem, razmišljanjem, nošenjem Mushafa, zbog čega se i nagrada uvećava.“ Kažu da je učenje Kur'ana iz Mushafa sedmerostruko vrednije, jer je i gledanje u Mushaf ibadet. Osman, r.a., doderao je dva Mushafa prevelikim učenjem iz njih. Mnogi su ashabi učili iz Mushafa i nije im bilo drago da prođe dan, a da ne pogledaju u Mushaf. Neki od šerijatskih pravnika Egipta došao je kod eš-Šafija, r.a., ujutro i vidio pred njim Mushaf, pa mu eš-Šafi reče: „Spekulacije su vas zabavile od Kur'ana, a ja, doista, klanjam jaciju, stavim Mushaf preda se i ne zatvaram ga dok ne osvanem“.
10. lijepo i razgovijetno učenje Kur'ana melodičnim glasom bez pretjeranog rastezanja koje bi narušilo strukturu:
To je sunnet. Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže:
„Ukrasite Kur'an vašim glasovima!“
(Hadis: „Ukrasite Kur'an vašim glasovima!“ bilježe: Ebu Davud, en-Nesai, Ibn Madže, lbn Hibban i el-Hakim, koji ga u predaji el-Bera'a ibn Aziba smatra vjerodostojnim.)
Također je rekao:
„Ništa Allah tako ne sluša kao lijepo učenje Kur'ana.“
(Hadis: „Ništa Allah tako ne sluša kao lijepo učenje Kur'ana“ jeste muttefekun 'alejhi u predaji Ebu Hurejre u kojoj se doslovno kaže: „Ništa Allah tako ne sluša kao vjerovjesnika kada lijepo uči Kur'an“, kod Muslima još stoji: „...Lijepoga glasa...“, a u drugoj njegovoj predaji se kaže: „...kao što sluša vjerovjesnika koji lijepo uči Kur'an...“)
Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže:
„Nije od nas onaj koji ne uljepšava glas (يتغنى) pri učenju Kur'ana.“
Neki misle da je izraz „jeteganna“ u značenju „biti dostatan“ (u tom slučaju hadis bi značio „Nije od nas onaj kome Kur'an nije dovoljan!“, primj. prev.), a drugi da se odnosi na učenje Kur'ana po intonaciji i melodiji, što je jezikoslovcima prihvatljivije.
Prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., jedne noći iščekivao Aišu, r.a., koja je kasnila, pa je upita: „Šta te je zadržalo?“ Ona reče: „Božiji Poslaniče, slušala sam učenje Kur'ana jednog čovjeka, od čijeg glasa ljepšeg nisam čula!“ Poslanik, s.a.v.s., ustade i dugo ga je slušao, pa pošto se vrati, reče: „Ovo je Salim, štićenik Ebu Huzejfe. Hvala Allahu, Koji je dao da među mojim sljedbenicima ima ovakvih.“
(Hadis: Prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., jedne noći iščekivao Aišu, r.a., koja je kasnila, pa je upita: „Šta te je zadržalo?“ Ona reče: „Božiji Poslaniče, slušala sam učenje Kur'ana jednog čovjeka, od čijeg glasa ljepšeg nisam čula!“ Poslanik, s.a.v.s., ustade i dugo ga je slušao, pa pošto se vrati, reče: „Ovo je Salim, štićenik Ebu Huzejfe. Hvala Allahu, Koji je dao da među mojim sljedbenicima ima ovakvih“, bilježi Ebu Davud od Aiše, a prenosioci su mu pouzdani. Ističem da ga prenosi i Ibn Madže vjerodostojnim nizom prenosilaca s pouzdanim prenosiocima.)
Također je jedne noći Božiji Poslanik, s.a.v.s., zajedno s Ebu Bekrom i Omerom, r.a., slušao Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., pa nakon dužeg stajanja Poslanik, s.a.v.s., reče: „Ko želi učiti Kur'an taze baš onako kako je objavljen neka ga uči kao Ibn Umm Abd.“
(Hadis: Božiji Poslanik, s.a.v.s., jedne je noći zajedno s Ebu Bekrom i Omerom, r.a., slušao Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., pa nakon dužeg stajanja Poslanik, s.a.v.s., reče: „Ko želi učiti Kur'an taze baš onako kako je objavljen neka ga uči kao Ibn Umm Abd“, navode Ahmed, en-Nesai, u djelu Es-Sunenu'l-kubra od Omera, r.a., obradovali su ga da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko želi učiti Kur'an...“ et-Tirmizi smatra da je hadis hasen-sahih.)
Drugom prilikom mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Uči mi Kur'an!“ „Božiji Poslaniče, da ja tebi učim Kur'an, a tebi je objavljen?!“, začudi se Abdullah, pa mu Poslanik, s.a.v.s., reče: „Ja ga volim slušati od drugih.“
(Hadis o tome da je Poslanik, s.a.v.s., rekao Ibn Mes'udu: „Uči mi Kur'an!“ „Božiji Poslaniče, da ja tebi učim Kur'an, a tebi je objavljen?!“, začudi se Abdullah, pa mu Poslanik, s.a.v.s., reče: „Ja ga volim slušati od drugih“ jeste muttefekun 'alejhi od Ibn Mes'uda.)
I on bi učio Kur'an, a oči bi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., suzile.
Slušao je Božiji Poslanik, s.a.v.s., Ebu Musaovo učenje Kur'ana, pa je rekao:
„Ovome su date glasnice Davudove porodice.“
(Hadis: Slušao je Božiji Poslanik, s.a.v.s., Ebu Musaovo učenje Kur'ana, pa je rekao: „Ovome su date glasnice Davudove porodice“ jeste muttefekun 'alejhi od Ebu Musa'a.)
Za to je saznao Ebu Musa pa je rekao: „Božiji Poslaniče, da sam znao da me slušaš, još bih ti ga ljepše učio.“
Karija Hejsem priča: „Usnio sam Božijeg Poslanika, s.a.v.s., kako ga pita: 'Jesi li ti el-Hejsem, koji svojim glasom uljepšava Kur'an?' Rekoh da jesam. On mi reče: 'Allah te dobrim nagradio!'“
Spominje se da bi ashabi, kada bi se sakupili, naredili jednom između sebe da im prouči neku kur'ansku suru. Tako bi Omer govorio Ebu Musa'u, r.a.: „Podsjeti nas na našeg Gospodara!“ Učio bi tako pred njim dok ne bi vrijeme namaza prepolovio, pa bi počeli govoriti: „Zapovjedniče pravovjernih, namaz, namaz!“ On bi na to rekao: „A zar nismo u namazu?“, ukazujući tako na Allahove, dž.š., riječi:
وَلَذِكْرُ اللَّهِ أَكْبَرُ
„sjećanje na Allaha najveća je poslušnost...“ (El-'Ankebut, 45.)
(Navedeni dio 45. ajeta sure „El-'Ankebut“ u prevodu Besima Korkuta glasi: „obavljanje molitve je najveća poslušnost!“ M.K.)
Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ko posluša ajet iz Knjige Allaha, dž.š., bit će mu svjetlo na Sudnjem danu!“
(Hadis: „Ko posluša ajet iz Knjige Allaha, dž.š., bit će mu svjetlo na Sudnjem danu“, a u drugoj predaji se kaže: „...upisat će mu se deset dobrih djela...“ navodi Ahmed od Ebu Hurejre na slijedeći način: „Ko posluša ajet iz Knjige Allaha, dž.š., bit ćemu upisano višestruko dobro djelo, a ko ga prouči bit će mu svjetlo na Sudnjem danu.“ U njemu je slabost i prekinutost niza prenosilaca.)
U predaji stoji: „...upisat će mu se deset dobrih djela.“ Koliko god je velika nagrada za slušanje, a učač je toga uzrok, i on će imati jednaku nagradu, osim ako bi to činio iz licemjernih pobuda i pretvarajući se.
Izvor: Ebu-Hamid el-Gazali, Oživljavanje vjerskih znanosti, knjiga 2, prijevod: Zuhdija Hasanović..., Bookline d.o.o., Sarajevo, 2004., str. 237-252.
